Opće stanje zaštite potrošača

Osim zaštitom potrošača putem inspekcijskih službi možemo konstatirati da je stanje zaštita potrošača u Hrvatskoj ne zadovoljavajuće.

Organi državne uprave i samouprave također spadaju u institucije sistema zaštite, međutim često olako prihvačaju zahtjeve za povećanje cijena u domeni komunalnih usluga ne razmatrajući realne parametre poslovanja, raconalizaciju, organiziranost i drugo.

Zaštita potrošača od ne kvalitetnih proizvoda, posebno proizvoda prehrane gotovo se ne provodi, a i ono što se evenualno provodi nema odjeka u javnosti.

Organizirani potrošači bez potpore su instucija sustava, bez zakona kojima se reguliraju prava građana, i od njih neozbiljno shvačeni.

Komunalne usluge

Javna poduzeća iz oblasti komunalnih djelatnosti politiku razvoja, uvjete poslovanja i cijene usluga utvrđuju sa organima državne uprave i samouprave gradova i općina gdje se interesi potrošača ne uvažavaju. Interesi pojedinih poduzeća u sprezi sa političkim strankama, osobni interesi (naknade, plaće, osobne firme…) u svakom su slućaju nasuprot interesima potrošača. Naš je cilj: adekvatna usluga uz realnu cijenu koštanja usluge. Ne želimo plaćati neracionalnosti (veći broj zaposlenih od potrebnih, plaće iznad društveno prihvatljivih uvjeta, neracionalno trošenje sredstava rada ….).

Danas organizirani potrošači nemaju nikakav utjecaj na politiku razvoja, uvjete poslovanja i cijenu koštanja komunalnih usluga. Za očekivati je da ćemo donošenjem zakona o zaštiti potrošača doći u povoljniji položaj - posebno promjenom zakona kojima se omogućava izražavanje zahtjeva organiziranih potrošača prije stupanja na snagu odluke o povečanju cijena, i sl.

Usluge monopolista

Nasljedna praksa, ne postojanje mehanizama zaštite od monopolističkog položaja, gotovo nikakva zažtita od strane institucija sustava posljedica je potpune samovolje. Prebacivanje računa neracionalnosti na leđa potrošača tek se tu pojavljuje u punoj mjeri. Primjer za to je ponašanje HT u definiranju novog tarifnog sustava stabilne telefonije, sve to i uz potporu vlasti. Ništa bolja situacija nije ni u odnosima proizvodnje i distribucije el.energije, naftinih derivata i plina, usluga radio relejnih veza….....Vijeće HTV dobar je primjer sudjelovanja organiziranih potrošača.

Potrošači nužno moraju biti na izvoru informacija, moraju biti aktivni sudionici prilikom raspravljanja o uvjetima funkcioniranja monopolista, a posebno u domeni utvrđivanja politike razvoja i cijena usluga.

Robni promet

Pod robim prometom podrazumjevamo stanje na tržištu proizvoda, odnose u ponudi i potražnji, te razvoj infrastrukture u robnom prometu. Naravno potrošači su posebno osjetljivi na kvalitetu robe u robnom prometu, zakidanja potrošača, uvjeti prodaje na tržnicama. Jasno, u oblasti robnog prometa ostvarili smo pravo na izbor. Možemo birati trgovca i proizvode raznih proizvođača. To je u redu. Međutim, kao potrošači nije nam sve jedno koji su uvjeti prodaje na tržnicama (sa poda, na suncu..). Isto tako, nije nam sve jedno dali ponuđeni proizvodi odgovaraju kvaliteti iz deklaracije. Nadalje, primjena agrotehničkih mjera u proizvodnji, poštivanje tehnoloških uvjeta - primjena pesticida, umjetnih gnojiva, bojila i drugih štetnih tvari uvjetuje dali je ponuda potrošačima prihvatljiva ili ne. Primjena veterinarskih uvjeta u proizvodnji, transportu i plasmanu proizvoda animalnog porijekla, primjena propisa o obvezatnosti atestiranja niza prehrambenih proizvoda prije puštanja u promet, a posebno dali se to obavlja i kontrolira, također jeste od interesa za potošače. Ponavljamo: ostvarili smo pravo na izbor, ali neznamo što kupujemo i konzumiramo ako nismo sigurni da se provode mjere zaštite potrošača u domeni kontrole kvalitete proizvoda.

Servisne usluge

Obavljanje usluga mimo definiranog cijenika, naplata usluge bez izdavanja računa, ili izdavanje računa na manji iznos uz naplatu znatno većeg iznosa, naplata usluge servisa u garantnom roku postalo je pravilo ponašanja. I ovdje možemo konstatirati da, u pravilu, imamo izbor. Dali baš…